Samo pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata donesena je Schumanova deklaracija koja je udarila temelje političkom i društvenom procesu bez premca – ujedinjavanju Europe. Taj važan datum – 9. svibnja 1950. – danas obilježavamo kao Dan Europe. I zahvalni smo svima onima koji su imali viziju i snagu da kontinent rastrgan sukobima izvedu na put pomirenja, suradnje i jedinstva. Iz jedne na prvi pogled jednostavne ideje – zajedničke kontrole proizvodnje ugljena i čelika kao načina izbjegavanja budućih ratova, izrasla je današnja Europska unija. Prostor mira, slobode, ljudskog dostojanstva i visokog životnog standarda za gotovo 450 milijuna ljudi.

Vladimir Putin i Rusija naš su mirovni poredak stavili pred veliki izazov. Ovo je već drugi Dan Europe koji obilježavamo u sjeni ruske agresije na Ukrajinu. Ali pred tim izazovom, mi Europljani pokazali smo tko smo i od čega smo sazdani. Odlučno smo se, od prvog dana, suprotstavili agresiji i stojimo čvrsto na strani Ukrajine. Naša brza reakcija mnoge je iznenadila. Dogovori i pregovori između država članica nisu uvijek jednostavni jer svaku je ovaj rat drukčije dodirnuo. Ali upravo kroz to pokazala se najveća snaga Unije.

Dosad smo za pomoć Ukrajini usmjerili više od 51 milijardu eura. Pomažemo vojno, humanitarno i na razne druge načine. Rusiji smo odredili ukupno 10 paketa sankcija i nećemo stati koliko god bude potrebno. Dokazali smo da smo sposobni za brzo i odlučno djelovanje. Ono što je mnogima bilo posebno iznenađenje je brzina kojom smo prilagodili našu opskrbu energijom. Već do studenoga prošle godine EU je nadomjestio 75 posto plina koji je dolazio iz Rusije, a Njemačka se uspjela potpuno osloboditi uvoza energenata iz Rusije.

Ali naš pogled mora biti okrenut prema budućnosti, Europska unija mora se razvijati dalje. Moramo biti spremni za krize koje će tek doći i jačati našu zajedničku otpornost i sposobnost djelovanja. Želimo snažnu Uniju kao svjetskog geopolitičkog igrača. Zato je važno i da sve članice dobro razmisle o tome da se više odluka donosi kvalificiranom većinom, pogotovo kad se radi o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Stvar je vrlo jednostavna – da bismo bili stvarni svjetski igrač, moramo brže i efikasnije donositi odluke.

Moramo se pripremiti i za proširenja koja dolaze. Svi mi koji živimo i radimo u jugoistočnoj Europi ili u njezinu neposrednom susjedstvu, to jako dobro razumijemo. Vrlo je važno da taj politički, gospodarski i institucionalno još uvijek "mekani trbuh" Europe prođe svoj put prema članstvu, zajedno s reformama koje su glavni sadržaj tog puta. I Zagreb i Berlin to razumiju, u podršci proširenju Unije smo partneri, svjesni svatko svoje odgovornosti. Suradnja predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji, kao načina međusobnog približavanja i zacjeljivanja dijelom još svježih rana, pravi je europski korak. Podsjeća me na suradnju kakvom su Njemačka i Francuska nakon Drugog svjetskog rata krenule putem pomirenja, a danas su primjer sposobnosti postizanja dogovora i kompromisa.

Europska budućnost je i energetska tranzicija. Naša energija mora prestati ovisiti o fosilnim gorivima jer ona sa sobom nose klimatske promjene, a onda i gospodarske i političke ovisnosti kakve ne želimo. I na tom polju Hrvatska i Njemačka mogu biti partneri, puno snažniji nego što smo to danas. Suradnja svih nas u Europi mora se temeljiti i na brizi o temeljnim vrijednostima oko kojih smo se ujedinili. Vladavina prava je osnova liberalne demokracije. Zbog toga moramo biti spremni još bolje štititi vladavinu prava u Uniji i podržati napore europskih institucija, pogotovo Europske komisije, koji idu u tom smjeru.

Za mene nema dvojbe: jedino onaj svjetski poredak koji se temelji na međunarodnom pravu, suradnji, slobodnoj trgovini i pravima i slobodama čovjeka, a ne samo na pojedinačnim interesima i pravu jačega, može nam osigurati budućnost. A upravo to su naše vrijednosti, upravo to je naš europski poredak. I zato nam svima želim sretan Dan Europe!