Willkommen auf den Seiten des Auswärtigen Amts
Razgovor s veleposlanikom Hellbachom objavljen u časopisu „Njemačka riječ – Deutsches Wort“ 31. 7. 2023.
Može se reći da ste vrlo iskusan diplomat kad je riječ o jugoistočnoj Europi i da Hrvatsku i njene prilike dobro poznajete. Hrvatskoj je Njemačka bila i ostala važan politički, diplomatski i gospodarski partner. Mnogo je razloga za to, od njemačke uloge u procesu međunarodnoga priznanja Hrvatske, ogromne tehničke pomoći koju je Njemačka osigurala Hrvatskoj nakon njenoga osamostaljenja pa do velikoga broja Hrvata koji žive i rade u Njemačkoj. Tu je, naravno, i naše partnerstvo u EU-u i NATO-u. Gdje se danas nalazi Hrvatska kad je riječ o mapi diplomatskih interesa i prioriteta Savezne Republike Njemačke?
Mislim da ste u vašem pitanju upotrijebili pravu riječ – partner. Hrvatska i Njemačka su zaista partneri. Često se može čuti da su odnosi dvije države tradicionalno dobri i to je istina. Mnogo je stvari koje nas vežu – od snažne gospodarske i političke suradnje, preko Hrvata koji žive i rade u Njemačkoj i Nijemaca koji svoje godišnje odmore provode u Hrvatskoj pa do zajedničkih sjećanja na burna vremena raspada Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske.
Danas se, zajedno, nalazimo pred novim izazovima. Hrvatska je u desetoj godini članstva u Europskoj uniji i koristim i ovu priliku da na tome iskreno čestitam. Njemačka i Hrvatska zajedno sudjeluju u donošenju odluka na razini Europske unije. Neke od tih odluka nisu lake, posebno u zadnje vrijeme. Ruska invazija na Ukrajinu, očuvanje okoliša i energetska tranzicija, migracije, kao i očuvanje kohezije u Uniji i njezino proširenje, zajedno s institucionalnim prilagođavanjem budućnosti – to su teme na kojima radimo, ili bismo mogli raditi zajedno.
Za Njemačku je važno da ima snažnog i stabilnog partnera kao što je to Hrvatska. Mi cijenimo sve što Hrvatska radi kad je u pitanju pomoć Ukrajini. Obrana vrijednosti oko kojih smo se u EU-u okupili, kao i solidarnost kao temelj našeg djelovanja, to je ono što jača naše partnerstvo.
Politički odnosi Berlina i Zagreba prolazili su tijekom više od tri desetljeća kroz različite faze. Katkad su bili i hladni, kao kad je, primjerice, kancelarka Angela Merkel u Zagreb na svečanost pristupanja EU-u 2013. godine poslala državnoga tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova. Kako danas ocjenjujete hrvatsko-njemačke odnose?
Već sam rekao da su odnosi naših dviju zemalja tradicionalno dobri. U svakom tako intenzivnom odnosu ima povremenih uspona i padova, ali to je normalno. Međutim, ne bih spomenutoj epizodi davao pretjeranu važnost. Mi smo ipak dva moderna, demokratska i pluralistička društva. Kvalitetu međusobnih odnosa ne ocjenjujemo samo kroz osobne odnose najistaknutijih političara ili vlada. Barem jednako važne su gospodarske, kulturne i međuljudske veze, a one su, kao što sam već rekao, vrlo bliske i prilično neovisne o političkim usponima i padovima. U svakom slučaju, ono što je sada važno je da se odnosi uvijek razvijaju, bez obzira na to koliko su već dobri, i da naše partnerstvo jačamo tako da mu stalno dajemo novi konkretan sadržaj. Nekoliko je vrlo važnih pitanja koja su pred nama i smatram da se njima možemo baviti zajedno, na obostranu korist.
Jedno do takvih pitanja je energetska tranzicija, zajedno s očuvanjem okoliša. To je pitanje kako našeg opstanka na Zemlji, tako i gospodarskog razvoja na novim osnovama. Svi stručnjaci slažu se u tome da Hrvatska ima ogroman potencijal za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uključujući i proizvodnju zelenog vodika. Ono što tu želim posebno naglasiti je da se ne radi samo o potencijalu za vlastitu opskrbu energijom, za unutarnje potrebe. Hrvatska bi nove izvore energije mogla iskoristiti i da postane izvoznik, da na tome izvozu i zaradi. Njemačka, s druge strane, treba mnogo više energije, nego što sama može proizvesti i tu vidim mogućnost ozbiljne i dugotrajne suradnje. Zemljopisna blizina i razvijeni gospodarski odnosi tu mogu biti dodatna pomoć.
Druga tema koja je pred nama je proširenje Europske unije, posebno na zemlje u neposrednom hrvatskom susjedstvu. Ruski napad na Ukrajinu i mogući utjecaji raznih svjetskih sila na države zapadnog Balkana, još su jednom svima dokazali važnost da se dovrši proces proširenja u ovom dijelu Europe, koji je sa svih strana već okružen državama članicama. Taj proces nije lagan i tu treba biti realan, ali on nema alternativu i zato je važno da svi odrade svoj dio posla. Hrvatska sa svojim iskustvom, od samog članstva u EU pa do pristupanja eurozoni i schengenskom prostoru, u tome bi mogla biti važan partner, kako Njemačkoj i Uniji, tako i državama kandidatkinjama. Proces proširenja pitanje je interesa Europe, njezinog političkog, gospodarskog pa i vrijednosnog ujedinjavanja i teških i ozbiljnih reformi koje države kandidatkinje na tom putu moraju prijeći. Bilateralna pitanja i rješavanje partikularnih interesa bilo koje države članice trebali bi ostati postrani.
Vezano uz povećanje broja članica je i pitanje institucionalnih reformi u samoj Europskoj uniji, načina na koji njezine institucije rade i donose odluke. Njemačka se, zajedno s desetak drugih država članica zalaže za proširivanje glasovanja kvalificiranom većinom (umjesto jednoglasnog donošenja odluka), posebno kad se radi o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Razlog je jednostavan – već sada s 27 država članica EU ne može učinkovito djelovati u području vanjske i sigurnosne politike jer svaka pojedina članica može sve blokirati. Ako to ne promijenimo, EU se neće moći nositi s natjecanjem svjetskih sila. U tom slučaju drugi će odlučivati mimo nas.
Svjesni smo da je kod takvih promjena važno da niti jedna država nema osjećaj da njezin glas manje vrijedi, i oko načina kako to postići razgovaramo i razgovarat ćemo s hrvatskom stranom, u nadi da ćemo i po ovom pitanju zauzeti zajednički stav. U svakom slučaju, nje dovoljno samo reći „ne“, a ne sudjelovati u raspravi. Hrvatska bi se trebala aktivno uključiti u raspravu o institucionalnim reformama Unije, jer i moji hrvatski sugovornici me uvjeravaju da i oni vide probleme kad se radi o učinkovitosti djelovanja EU-a. Da budem sasvim jasan, proširenje Unije je strateški cilj. No, istovremeno, moramo osigurati (i tu citiram francuskog predsjednika Macrona) njezinu „geopolitičku efikasnost“. Proširenje bez poboljšanja učinkovitosti je za mnoge države članice crvena linija.
Još jedno pitanje s kojim se suočavamo zajedno je pitanje migracija. Hrvatska je članica schengenskog prostora i ima najdulju kopnenu vanjsku granicu Europske unije. Izazov migracija neće nestati niti sam od sebe, niti preko noći. Uvjeren sam da Njemačka i Hrvatska i u tom pitanju, posebno kada se radi o solidarnijoj podjeli tereta među svim državama članicama, mogu naći zajednički jezik i nastupiti kao partneri.
Mnogi su proricali da će Brexit, korona-kriza i rat u Ukrajini ozbiljno ugroziti ideju europskoga zajedništva. I među samim članicama EU-a bilo je zagovornika njezinoga raslojavanja na više 'klubova'. No, pokazalo se da je jedinstvo članica EU-a oko najvažnijih pitanja ipak vrlo čvrsto. I sama administracija EU-a u Bruxellesu snašla se u tim okolnostima bolje nego što su mnogi očekivali. Slažete li se s tim ocjenama?
Europska unija je jedinstven projekt u povijesti čovječanstva, osigurala je mir, dostojanstvo i napredak za gotovo 450 milijuna ljudi na prostoru koji su kroz veći dio povijesti razdvajali ratovi i sukobi. Mislim da je za Vladimira Putina najveće iznenađenje nakon 24. 2. 2022. bila upravo jedinstvena, brza i odlučna reakcija kako EU-a, tako i NATO-a. Međutim, to ne znači da imamo prostora za opuštanje. EU je u stalnom procesu razvoja i promjena i tako će još dugo vremena biti. Ideja europskog zajedništva nije sama po sebi dana, nju treba njegovati, čuvati i razvijati. Sve što ste naveli – Brexit, korona-kriza i agresija na Ukrajinu – bili su za sve nas veliki testovi koje smo, čini se, za sada položili. Međutim, ponavljam, prostora za opuštanje nemamo. Od okončanja agresije na Ukrajinu, preko energetske tranzicije i očuvanja okoliša pa do migracija, proširenja Unije i njezinih vlastitih unutarnjih reformi, o čemu samo govorio, sve su to veliki testovi koji nas tek čekaju. Zato je iz Njemačke perspektive važno da je i Hrvatska u tom poslu partner koji razumije ozbiljnost situacije i spreman je konstruktivno preuzeti svoj dio odgovornosti, u skladu s temeljnim vrijednostima na kojima je EU nastala.
Političku osovinu Berlina i Pariza, stvorenu Elizejskim ugovorom 1963. godine, mnogi smatraju najsnažnijom pokretačkom silom EU-a. U tome smislu i odluka Njemačke i Francuske da agresiju Rusije na Ukrajinu tretiraju kao najozbiljniju prijetnju EU-u iznimno je važna ne samo u jačanju euroatlantskih obrambenih sposobnosti, nego i u uspostavi nove europske sigurnosne arhitekture. Rusija je opasno nasrnula na međunarodni pravni poredak i dovela nas možda i na rub nuklearnog rata. Pomoć Ukrajini je test europske vjerodostojnosti. Slažete li se da se u Ukrajini brane temeljne europske vrijednosti?
Europska unija nastala je prvenstveno na ideji očuvanja mira i obrane ljudskog dostojanstva. Gospodarski alati, počevši od Zajednice za ugljen i čelik pa sve do danas, služe ostvarenju tog osnovnog cilja. U tom smislu, svaki rat je u svojoj biti potpuna suprotnost temeljnim europskim vrijednostima. I Elizejski ugovor bio je važan korak na europskom putu mira, udario je temelje pomirenja i suradnje između Njemačke i Francuske i naših građana. Ta suradnja danas je važan pokretač Europske unije, prvenstveno zato što je to mjesto razgovora, uvažavanja međusobnih razlika i postizanja kompromisa. I, sasvim iskreno, mnogima od nas je njemačko-francuska suradnja prirasla srcu. Međusobno se cijenimo i poštujemo!
Vladimir Putin i Rusija napali su Ukrajinu, bezobzirno pogazili međunarodno pravo i sva pravila civiliziranog ponašanja i naravno da se u Ukrajini brane temeljne europske vrijednosti. Taj rat sve nas je osvijestio koliko su te vrijednosti važne i koliko brzo mogu biti napadnute. Zato su europsko jedinstvo u odgovoru na rusku agresiju i solidarnost s Ukrajinom bili ključni i današnji svijet bi već sada sasvim drugačije izgledao da ga nismo bili u stanju postići brzo i odlučno. Hrvatska se u tom smislu pokazala kao čvrst i važan partner EU-a i NATO-a. Trajna i značajna pomoć koju Hrvatska pruža Ukrajini je vrlo konkretan doprinos očuvanju mira u Europi, pa i šire.
Njemačka je utočište velikome broju ukrajinskih izbjeglica, a jedna od žrtava ruske agresije na Ukrajinu, u kojoj stradava veliki broj civila, jest i njemačka manjina, prije svega u Donbasu, a onda i u drugim krajevima Ukrajine. Ratni zločini agresora nas zapanjuju. Može li se uopće razmišljati o miru koji ne bi uključivao i kažnjavanje njihovih počinitelja?
Ratni zločini ne smiju ostati nekažnjeni. Uvjeren sam da to ljudi u Hrvatskoj, zbog svoje nedavne prošlosti, vrlo dobro razumiju. Odgovorni za napad na Ukrajinu moraju biti kažnjeni. Bez pravde za žrtve ne može biti trajnog mira. Međunarodno pravo služi upravo tome da slabije zaštiti od samovolje jačih, a agresija na Ukrajinu pogazila je to temeljno načelo. U tom smislu, Njemačka će, kao i u ranijim slučajevima, dati punu podršku Međunarodnom kaznenom sudu. Dapače, zalažemo se za reformu Rimskog statuta na temelju kojeg je Sud osnovan, a ratificirale su ga 123 države svijeta. Naš prijedlog je da Sud može biti nadležan za slučajeve agresije i onda kad je samo država na koju je agresija izvršena ratificirala Rimski statut, a ne kao što je danas, tek onda kad je to učinila i država agresor. Važan korak na putu kažnjavanja ratnih zločina u Ukrajini zbog toga će biti ukrajinska ratifikacija Rimskog statuta.
Europska unija projekt je mira, sigurnosti i stabilnosti. Mi koje je užasan rat zadesio u XX. stoljeću, a neke od nas i više puta, trebali bismo cijeniti vrijednosti mira iznad svega. Njemačke nacionalne i jezične zajednice koje žive širom Europe, posebice na njenome Istoku, Europsku uniju doživljavaju kao svoju proširenu domovinu koju dijele s Njemačkom kao pradomovinom. To je okvir u kojemu se osjećaju slobodne izraziti i živjeti svoj identitet u miru i sigurnosti. Koliko Njemačka ozbiljno shvaća njihova očekivanja i potrebe i kako na njih odgovara?
Najbolji odgovor na očekivanja i potrebe njemačkih zajednica diljem Europe, ali istovremeno i svih drugih naroda u Europi, jest trajno i iskreno zalaganje za mir, demokratski politički poredak, međunarodno pravo i poštivanje slobode i dostojanstva svakog čovjeka. Njemačka je izgradila takvu poziciju u europskoj i svjetskoj politici i uvjeren sam da samo zalaganjem za te vrijednosti možemo osigurati da svatko živi svoj identitet u miru i sigurnosti.
Sudbinu njemačkih zajednica izvan Njemačke mi ne vidimo kao izdvojenu od njihove okoline nego, dapače, vidimo ih kao u potpunosti integrirane, ravnopravne članove društva koji su slobodni pokazati i čuvati svoj identitet i koji su aktivni sudionici izgradnje našeg zajedničkog doma Europe.
Mi Nijemci u Hrvatskoj danas smo malobrojna nacionalna zajednica, ali baština naših predaka je vrlo bogata i snažna kao integralni dio hrvatskog kulturnog kruga. Sami nemamo velike kapacitete i treba nam stalna potpora u očuvanju i razvijanju svoga identiteta. Jesmo li Vam važni i kako jedni drugima možemo pomoći da zajedno napravimo više u unapređenju odnosa Hrvatske i Njemačke? Imate li u planu obići, odnosno službeno posjetiti naše organizacije u Osijeku, Zagrebu, Siraču i Vukovaru?
Njemačku manjinu u Hrvatskoj smatramo važnim posrednikom njemačke kulture i jezika. Savezno ministarstvo unutarnjih i domovinskih poslova pomaže njemačku manjinu u Hrvatskoj. Osim toga, Njemačko veleposlanstvo u Zagrebu podupire djelovanje udruga njemačke manjine u sklopu vanjske kulturne i obrazovne politike. U tom kontekstu godišnje su dostupna sredstva za kulturne, jezične i obrazovne projekte. Posljednjih godina, primjerice, opremili smo prostorije zajednice u Vukovaru materijalima za tečajeve za mlade i subotnju školu njemačkog jezika, bili pokrovitelji kazališnog festivala u Osijeku i značajno pridonijeli troškovima objave knjige „Nijemci u Zagrebu i okolici kroz stoljeća", da navedemo nekoliko primjera. Siguran sam i da ću imati priliku posjetiti organizacije njemačke nacionalne manjine u cijeloj Hrvatskoj.