Willkommen auf den Seiten des Auswärtigen Amts
60 godina Elizejskog ugovora: zajednički intervju veleposlanika Christiana Hellbacha i Gaëla Veyssièrea
Intervju je objavljen u online-izdanju Jutarnjeg lista 28. 1. 2023.
Dana 22. siječnja obilježilo se 60 godina od potpisivanja Elizejskog ugovora. Koja su ključna obilježja uspjeha tog ugovora?
- Naše dvije države imale su četverostoljetnu povijest sukoba i ratova, a sada smo najbliži saveznici i prijatelji, i to unutar Europske unije, u kojoj smo jedni drugima sve bliži. Među našim narodima stari, negativni stereotipi su gotovo nestali. Istraživanja pokazuju da više od 70 posto ljudi s obje strane pozitivno gledaju jedni na druge. Često se to temelji na osobnim iskustvima - ljudi putuju i surađuju te se iz toga rađaju razumijevanje i poštovanje.
Za razliku od mnogih međunarodnih sporazuma i ugovora koji se bave suradnjom između institucija i vlada, Elizejski ugovor stvorio je mehanizme koji su dali građanima, donedavnim neprijateljima, mogućnost interakcije i zajedničkog rada, i oni su se tom pozivu odazvali. Prema našem mišljenju, to je jedinstveno i rezultat je odlučnosti Konrada Adenauera i Charlesa de Gaullea u pronalaženju novih načina suradnje. Danas to znači suradnju između ljudi, civilnog društva i institucija na svim razinama.
Merkel i Macron potpisali su 2019. Aachenski ugovor, koji je kritiziran kao nedovoljno ambiciozan i prijeti otuđenjem dviju zemalja od ostatka EU. Pozitivno su ocijenjene samo neke točke, poput klauzule o uzajamnoj obrani. Kako danas, četiri godine nakon potpisivanja, komentirate taj sporazum? Što je u međuvremenu postignuto, a na čemu još treba raditi?
- Ugovor iz Aachena nije zamjena za Elizejski ugovor, on ga dopunjuje u nekim ključnim područjima. Europsku integraciju, koja 1963., kad je Elizejski ugovor potpisan, nije bila tako visoko na listi prioriteta kao danas, stavio je u samo središte francusko-njemačke suradnje. Osim toga, tu suradnju je dopunio, prilagođavajući je velikim temama našeg doba kao što su klimatske promjene, energetska tranzicija, digitalizacija i sigurnost. Sigurnost i obrana već su dulje vrijeme pri vrhu naših zajedničkih prioriteta, ali nisu bile uključene u listu tema o kojima su naši lideri razmišljali 1963., kad su potpisali Elizejski ugovor.
Ruska invazija na Ukrajinu i energetska kriza stavile su pod lupu odnose između Pariza i Berlina. Između dviju zemalja postoji nedostatak povjerenja u ključnim područjima - od geopolitičkih pitanja do obrane, sigurnosti, gospodarske i industrijske politike. Promatrajući trenutni kontekst, u kojoj je mjeri bilateralna suradnja Francuske i Njemačke važna za budućnost (strateški autonomne) Europe?
- Prilikom nedavne proslave 60. godišnjice Elizejskog ugovora, njemački kancelar Olaf Scholz nazvao je njemačko-francusku suradnju ‘strojem za izradu kompromisa‘. Naše države su drugačije i koji put imamo različite interese, ali te razlike u velikoj mjeri ocrtavaju razlike između država članica EU. Tako da kad se mi, Francuska i Njemačka, složimo, taj rezultat je često katalizator kompromisa u cijeloj Europskoj uniji. I, uzgred budi rečeno, činjenica da se mi, dvije suverene države, ne slažemo uvijek od početka o svemu, ne znači da među nama nema povjerenja. Baš suprotno, međusobno povjerenje upravo je ono što nas zbližava i pomaže nam u pronalaženju kompromisa. I duboko vjerujemo da smo u stanju, u europskom duhu, pronaći zajedničko rješenje za bilo koji problem.
Rat u Ukrajini mijenja dinamiku moći u Europi. Koliko istočna Europa predstavlja izazov za francusko-njemačku hegemoniju u EU, posebno u infrastrukturi i energetici, s Inicijativom triju mora, ali i s drugim regionalnim savezima kao što su Bukureštanska devetorica i Lublinski trokut?
- Nemamo osjećaj da otvorena i iskrena debata između suverenih država, članica EU koje su međusobno ravnopravne, ugrožava bilo čiju poziciju. Za početak, u našoj demokratskoj Europi nema hegemonije. Za odnose između država članica uobičajene su promjenjive koalicije i većine, pa ni Njemačka i Francuska nisu uvijek na istoj strani. Ali ono što nas ujedinjava je naše duboko uvjerenje da moramo raditi na kompromisu, bez obzira na to koja nam je polazna točka. Jer znamo da naša snaga leži u europskom jedinstvu.
Dok mnogi rat u Ukrajini vide kao potvrdu potrebe za integriranijom europskom obranom te velikim povećanjem zajedničkog europskog razvoja i nabave obrambenih sredstava, drugi ga smatraju dokazom da samo NATO može zaštititi Europljane. Koja je vaša procjena?
- Treba nam oboje. EU i NATO su dokazali da rade ruku pod ruku, možda bliži nego ikada, kako bi adekvatno odgovorili na rusku agresiju na Ukrajinu, podržali Ukrajinu i zaštitili naš suverenitet i zajedničke vrijednosti na kojima su obje organizacije sazdane. Također, ne treba smetnuti s uma da naši neeuropski partneri u NATO-u očekuju rastući doprinos Unije i država članica, a njega možemo dati samo zajedno, ujedinjeni. Jedini način da to postignemo je kroz još snažniju integraciju.
Europi nedostaju veliki, strateški obrambeni projekti suradnje. FCAS program (sustav borbenog zračnog sustava budućnosti) bio je u zastoju više od godinu dana zbog neslaganja između industrijskih partnera prije postizanja sporazuma u prosincu. Što je potrebno učiniti da bi se poboljšale provedba i učinkovitost ovako velikih europskih projekata?
- Suradnja u pitanjima obrane nije jednostavan ni lak zadatak. Sustavi obrane naših zemlja razlikuju se po strukturi, tradiciji i procedurama. Nedavno da su se pojavile glasine o natjecanju i tenzijama između Francuske i Njemačke ili SAD-a vezano uz modernizaciju hrvatskih oružanih snaga, posebno borbenih zrakoplova i sustava protuzračne obrane. Ono što je važno i Francuskoj i Njemačkoj je da je Hrvatska snažan saveznik i da njezini odabiri ostanu u okvirima EU i NATO-a. Tako da nema baš nikakvog razloga za napuhavanje navodnih nesuglasica. Baš suprotno, 22. siječnja, prilikom 60. obljetnice Elizejskog ugovora, Njemačka i Francuska dogovorile su se da će jačati suradnju u okviru NATO-a i europskog sustava obrane. To se posebno odnosi na zajednički razvoj borbenih zrakoplova, tenkova i proturaketne obrane. Želimo poboljšati suradnju oružanih snaga u Europi i uskladiti naše nacionalne sigurnosne i obrambene strategije. Nastavit ćemo raditi na jačanju zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije te na jačanju suradnje s NATO-om i unutar njega.
Rat između Rusije i Ukrajine ukazao je na velike ovisnosti koje utječu na europsku industriju. Koji su rizici daljnje europske ovisnosti o ruskom plinu? Mislite li da će 2023. biti ključna godina za energetsku sigurnost i LNG?
- Problem ovisnosti u područjima od strateške važnosti postao je sasvim očit za vrijeme pandemije covida, pa čak i prije. Nakon užasne ruske agresije na Ukrajinu u samo nekoliko mjeseci već smo postigli dramatično smanjenje ovisnosti o ruskom plinu i nafti. U tom smislu, da, baš kao 2022., i 2023. godina će biti prijelomna. LNG je svakako važan dio naših nastojanja da jamčimo energetsku sigurnost. Ali ne smijemo zbog Rusije skrenuti pogled s budućnosti i najozbiljnijeg izazova koji je pred nama, a to je borba protiv klimatskih promjena. Energija budućnosti mora biti bezugljična, a da bismo to postigli, moramo proći energetsku tranziciju. Upravo s tim ciljem, EU i države članice aktivirale su ogromna sredstva u okviru plana REPowerEU i drugih programa. EU ima političku volju i kapacitet da se uspješno uhvati u koštac s tom sudbinski važnom tranzicijom i da u tom smislu bude svjetski lider.
Zadnji ekonomski podaci pokazuju da bi Europska unija mogla izbjeći duboku i dugotrajnu recesiju, no gospodarska situacija ostaje neizvjesna. Kako Europa može ostati ujedinjena za vrijeme financijskih poteškoća?
- Jedinstvo je ključno za Europsku uniju, budući da je to ono što nam daje snagu. Za Francusku i Njemačku, jedinstvo znači biti spreman na kompromis, no isto tako držati se vrijednosti i načela koje su države članice prihvatile kada su se pridružile Europskoj uniji. Unija je uspjela očuvati ovo jedinstvo unatoč teškim izazovima poput Brexita, agresorskog rata koji Rusija vodi u Ukrajini te energetskoj krizi. To je ključno za bilo kakvo značajno i trajno postignuće. U tom pogledu, ulazak Hrvatske u eurozonu i Schengen uspjeh je za tu zemlju, no i način da se ojača jezgra EU. Uvjereni smo da je to ključni doprinos ulozi Europske unije kao pružateljice stabilnosti za države članice i kontinent.
Države članice raspravljaju o budućnosti Pakta za stabilnost i rast, koji će biti ojačan početkom 2024. godine. Koje su opasnosti od ponovnog izbijanja starog raskola na relaciji sjevera i juga, između više i manje fiskalno konzervativnih država članica? Kakvu će ulogu imati nova pravila Pakta za stabilnost i rast u određivanju toga može li EU spriječiti novu krizu?
- EU se uvijek znala prilagoditi izvanrednim situacijama i krizama. Zapravo, većinu je koraka naprijed EU postigla kako bi odgovorila na izazove i krizu. Stoga je normalno da zajedno procjenjujemo trebamo li i kako prilagoditi Pakt o stabilnosti i rastu kako bismo u potpunosti prihvatili lekcije naučene iz aktualne krize, od covida do posljedica rata u Ukrajini. O tome stalno razgovaramo međusobno, ali i s ostalim državama članicama.
Hrvatska je ušla u eurozonu. Kako ocjenjujete Vladine akcije za očuvanje životnog standarda? Trebaju li se Hrvati brinuti da će euro samo potaknuti inflaciju?
- Prije svega, činjenica da se Hrvatska pridružila eurozoni vrlo je pozitivan korak za Hrvatsku i za cijelu zonu. Nemojmo to podcjenjivati. Uvođenje eura donosi važne koristi za gospodarstvo, poput nižih troškova zaduživanja i općenito pozitivnog signala za europske investicije i turizam.
Što se tiče inflatornih pritisaka, ne bismo trebali prebrzo zaključivati. Potrebni su nam solidni podaci za procjenu ovog pitanja. Dvije stvari su jasne: prvo, glavni čimbenik aktualnog, globalnog inflatornog trenda jest posljedica rata koji Rusija vodi u Ukrajini. Drugo, koristi eura daleko će nadmašiti bilo kakve moguće, negativne, kratkoročne učinke. U svakom slučaju, Vlada ima pravo kad se hvata u koštac s bilo kakvim zloporabama od strane gospodarskih aktera koji pokušavaju neopravdano iskoristiti ovu promjenu.
Europska unija je ubrzala kandidature Ukrajine i Moldavije zbog ruske invazije, no predsjednik Macron je upozorio da bi pristupanje Ukrajine moglo trajati desetljećima, s obzirom na problem korupcije i vladavinu prava. Treba li se EU širiti iako to ugrožava njezine zajedničke vrijednosti? Je li Europska politička zajednica, pokrenuta u listopadu 2022. godine, zamjena za proširenje?
- Budimo precizni i potpuni jer on zacijelo nije to rekao. Predsjednik Macron rekao je da je Ukrajina, kroz svoju borbu, već članica naše Unije u srcu, no da bi proces pristupanja mogao trajati nekoliko godina ili desetljeća, osim ako ne odlučimo spustiti naše standarde i ugroziti naše jedinstvo, a to nije nešto što želimo. Poruka je jasna: Francuska i Njemačka podržavaju proširenje na Ukrajinu i Moldaviju, ali i na druge zemlje, uključujući one Zapadnog Balkana. To se neće dogoditi nauštrb vrijednosti i učinkovitosti EU. No, trebat će vremena, a to također povlači pitanje kako prilagoditi institucije EU kako bi funkcionirale s više država članica i građana.
Što se tiče Europske političke zajednice, od početka je jasno istaknuto da ona nije zamjena za proširenje, nego neformalna platforma za šefove država i vlada cijele Europe za raspravu o gorućim pitanjima (energetska tržišta i međusobne veze, solidarnost s Ukrajinom itd.). Europski čelnici (uključujući i one sa Zapadnog Balkana) su to podržali i tu više nema rasprave jer shvaćaju važnost ovog formata, koji uključuje članice EU, one koje žele ući u EU, ali i one koji su odlučile ostati izvan nje (Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Švicarska itd.) Veselimo se novom sastanku, koji će biti organiziran upravo u Moldaviji.
Koliko su realni francusko-njemački planovi za rješavanje kosovsko-srpskog pitanja? Koje je vaše mišljenje o AFD-ovu prijedlogu rezolucije "Stabilnost i sigurnost za Zapadni Balkan?"
- U cijelosti podržavamo europske prijedloge stavljene na stol i napore visokog predstavnika Borrella, kao i EU i SAD-a. To je bio smisao posjeta francuskih i njemačkih Sherpasa (visokih političkih izaslanika) u regiji prošloga tjedna. Ulozi su visoki, situacija na terenu je opasna, a regiji su potrebni koraci koji vode normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Naravno, na kraju je na liderima Srbije i Kosova da pokažu državnički stav i predanost europskom putu njihovih zemalja te da prihvate dogovor.
I naravno, kao veleposlanici, mi smo ovdje da govorimo o pozicijama naših zemalja, i samo to. Obje naše vlade se slažu da, kada je u pitanju Zapadni Balkan, perspektiva EU mora biti stvarna.
Koje su teme zasjenjene krizom u 2022. godini te bi trebale dobiti više pozornosti ove godine?
- Zelena tranzicija ključna je borba naše generacije, a isto tako bi digitalna tranzicija trebala biti u tijeku. To su, naravno, bila dva prioriteta francuskog predsjedanja Vijećem, a 2022. godina bila je važna za implementaciju europskog Zelenog plana i stupanja na snagu Zakona o digitalnim tržištima i digitalnim uslugama. Njih je zasjenio rat, što je razumljivo s obzirom na kontekst, no ove bi ih godine trebalo više istaknuti. Obrana ljudskih prava i europskih vrijednosti također ostaje pri vrhu europskog dnevnog reda.
Kakvo je zajedničko stajalište prema antiinflacijskom zakonu SAD-a, koji nudi ogromne subvencije zelenim industrijama?
- Zakon o smanjenju inflacije izaziva mnoga pitanja, ne u pogledu svog cilja, zelene tranzicije, nego u pogledu svojih nuspojava u europskim industrijama. Moramo podržati interese tvrtki EU i zaštititi europski interes na što konstruktivniji način. Tema je inicirana u Parizu prošli tjedan tijekom sastanka između Emmanuela Macrona i Olafa Scholza te je odlučeno potaknuti europske napore da se pokrenu razgovori sa SAD-om kako bi se napravile prilagodbe i dobili uvjeti pristupa američkom tržištu u okviru Zakona o smanjenju inflacije. Francuska i Njemačka također žele krenuti naprijed u pogledu relevantnog europskog odgovora s jednostavnim, brzim, vidljivim instrumentima za naše industrije kako bi konsolidirale i razvile proizvodnju industrijskih kapaciteta za korištenje naših obnovljivih izvora energije. To je ključno za budućnost Unije.
Piše: Iva Badanjak