Ovih dana u Dubaiju se održava COP28 – 28. konferencija UN-a o klimatskim promjenama. Po prvi puta će se napraviti „globalni pregled stanja“, izmjerit će se napredak u ostvarivanju klimatskih ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom, prvim obvezujućim svjetskim klimatskim sporazumom. Na temelju tog pregleda moramo postaviti puno ambicioznije ciljeve, inače nikada nećemo uspjeti zadržati rast temperature na najviše 1,5° C u odnosu na predindustrijsko doba, kako je sporazumom dogovoreno.

Čovječanstvo još nikada nije ispustilo toliko CO2 kao ove godine. Ako nastavimo na isti način, povećanje temperature na Zemlji uskoro će iznositi 2,4 stupnja. A Mediteran će biti jedna od najviše pogođenih regija u svijetu. Posljedice će biti još više suša, još više ekstremnih vremenskih nepogoda.  Ipak, na nama je da to promijenimo i mi to možemo učiniti. Dokaz za to je da je prije Pariškog sporazuma prijetilo povećanje za gotovo 4 stupnja, a sad smo na 2,4 stupnja. To je još uvijek puno previše, ali pokazuje da smo u stanju preokrenuti negativni trend.

Da bismo stvarno uspjeli, ispuštanje štetnih plinova moramo do 2030. smanjiti na polovinu u odnosu na 1990. Za šest godina! To je stvarno iza ugla, proći će u trenu i zbog toga COP28 mora biti ambiciozan u ciljevima i vrlo konkretan u načinima kako ih ostvariti. Njemačka na konferenciji sudjeluje s vrlo jasnim i konkretnim porukama – do 2030. moramo utrostručiti proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i udvostručiti energetsku učinkovitost.

Još jedna stvar mora biti jasna – fosilnim gorivima treba reći zbogom, počevši od proizvodnje energije. Da bismo to uspjeli, treba znatno olakšati investicije u energetsku tranziciju, jačati međunarodna partnerstva i pomoći onima koji zbog klimatskih promjena najviše trpe. Zato COP28, uz inicijativu onih koji proizvode najviše štetnih plinova, a to su države G20, mora biti u stanju donijeti hrabre odluke i temeljem znanja i sredstava koja su nam na raspolaganju raskrčiti put za klimatski neutralan svijet.

Ovogodišnji COP mora biti i o pravednosti. Niti jedna zemlja ne treba odlučivati između razvoja ili očuvanja klime. Zajedno s drugim članicama EU-a i našim partnerima u svijetu radimo upravo na tome da razvoj ide ruku pod ruku s ambicioznim očuvanjem klime i okoliša. Između ostaloga to znači i reformu međunarodne financijske arhitekture - prestati plaćati sve ono što šteti klimi.

Njemačka je svjesna svoje odgovornosti – već 2022., tri godine prije nego što je bilo obećano, podigli smo naše financiranje klimatskih projekata u cijelom svijetu na 6,4 milijardi eura iz proračuna, odnosno 9,96 milijardi zajedno s drugim izvorima. Prva procjena OECD-a je da smo u 2022., zajedno s partnerima na svjetskoj razini, dostigli u Parizu dogovoreni cilj od 100 milijardi eura.

S druge strane očekujemo da nakon ovogodišnjeg COP-a zaživi i fond za gubitke i štete od klimatskih promjena na čijem osnivanju smo inzistirali. Njegova svrha je da pomogne onima koji najviše trpe zbog klimatskih promjena, a najmanje su im doprinijeli. To je pitanje pravednosti, da oni koji su najviše doprinijeli klimatskim promjenama preuzmu svoj dio odgovornosti.

Njemačka je odlučna da do 2045. postigne klimatsku neutralnost. Klimatsku i energetsku sigurnost postići ćemo kroz razvoj koji ne ugrožava cilj od maksimalno 1,5 stupanj povećanja temperature. U ovom trenutku 54 posto naše struje dolazi iz obnovljivih izvora – prvenstveno vjetra i sunca. Do 2030. to će biti 80 posto, a do 2035. sva naša struja bit će iz obnovljivih izvora. Cijela EU ima ambiciozni cilj da postane klimatski neutralna do 2050. Pri tome je od velike pomoći da je energija iz obnovljivih izvora jeftinija za proizvodnju i puno ju je lakše koristiti decentralizirano, neovisno o nepredvidivim cijenama na „svjetskim tržištima“, od energije iz fosilnih goriva.

Za Hrvatsku je zanimljivo da zelena tranzicija donosi nove mogućnosti razvoja, nova radna mjesta i sigurnu energiju koju si možemo priuštiti. Stručnjaci procjenjuju da bi Hrvatska mogla proizvoditi sedam do osam puta više zelene energije od vlastitih potreba. Tako bi Hrvatska mogla postati neto-izvoznik zelene energije. Integracija Hrvatske u nastajuće europsko tržište obnovljivih energija pruža zanimljive mogućnosti za rast i razvoj!

To što smo ambiciozni, možda čak i optimisti, ne znači da smo naivni. Naravno da smo suočeni i s geopolitičkim interesima i interesima povezanima s fosilnim gorivima. Znamo da su u prikrajku razgovora o klimi uvijek i razmišljanja o politikama moći, o pozicijama. Toga smo svjesni i uzimamo u obzir. Ali hoćemo li zbog toga posumnjati u ispravnost naših ciljeva? Naravno da ne. Hoćemo li od njih odustati? Još manje. Riječima njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock – onaj tko želi preuzeti geopolitičku odgovornost, taj mora biti u stanju preuzeti i svjetsku klimatsku odgovornost.