Drugi svjetski rat uskoro neće više biti dio živućeg iskustva. No, on ostaje ugrađen u nacionalne identitete Francuske, Njemačke i Velike Britanije i još utječe na našu percepciju i sebe i drugih. I to nas razdoblje naše povijesti zauvijek povezuje s ovim dijelom Europe.

Tijekom Drugog svjetskog rata operacije na Jadranu značajno su pridonijele pobjedi Saveznika. I britanske i francuske snage borile su se ovdje, na tlu, na moru i u zraku. Razarači Slobodne francuske mornarice Le Fantasque, Le Malin i Le Terrible potopili su konvoje Osovine u Jadranskom moru, dok su pripadnici Kraljevske mornarice, 40. i 43. jedinice komandosa i laka pješadija Highland poduzeli operaciju Flounced na Braču, uz američke specijalne snage i 1. i 13. dalmatinsku partizansku brigadu.

Saveznici to ne bi mogli izvesti sami - uz njih su se borili i ginuli hrvatski antifašisti, a stanovnici Visa i drugih mjesta dijelili su život i borbu sa savezničkim vojnicima. Tisuće Hrvata i Hrvatica suprotstavljali su se nacističkim, ustaškim, četničkim i drugim fašističkim snagama, od Istre do Mostara. Nikada nećemo zaboraviti njihov heroizam i žrtvu.

Tranzicija iz rata u mir bila je mnogima i teška i bolna i mnogi Europljani još su desetljećima živjeli pod nedemokratskim režimima. No, 1945. svakako predstavlja kraj jedne od najmračnijih epizoda u ljudskoj povijesti, vladavine ideologija rasizma, osvajanja i uništavanja. To više nikada ne smije prevladati. I upravo iz tog razloga danas je važan dan svim Europljanima.

Na Dan pobjede ne sjećamo se samo onih koji su se borili protiv fašizma, razmišljamo i o onima koji su ga podržavali. Nigdje u Europi se ljudi nisu morali suočiti s time više nego u Njemačkoj, suočiti se sa zvjerstvima učinjenima u izopačeno "ime naroda". Moramo se suočiti s užasnom istinom o žrtvama: nevini Židovi, Romi, i ovdje Srbi, mučeni su i ubijani samo zbog svog etniciteta, a mnogi drugi, uključujući Hrvate, samo zato što su se usprotivili fašizmu. Upravo to suočavanje sa zločinom čini nas snažnima. Nikada se nećemo izvući iz povijesti ako iskrivljavamo ili ignoriramo njene najbolnije dijelove. To dopušta drugima da kontroliraju naš narativ i drže nas zarobljenicima prošlosti. Njemačka je uspjela preuzeti kontrolu nad svojom sadašnjošću i razviti se u suvremenu europsku državu kakva je danas upravo zato što se suočila sa svojom prošlošću.

Nažalost, i 2025. ove su poruke još relevantne. Od brutalnog i neisprovociranog napada Rusije na Ukrajinu 2022., Europa je ponovno svjedok užasnih posljedica istog toksičnog koktela autoritarizma, vojnog ekspanzionizma i lažnih "povijesnih nepravdi".

Trumpova administracija jasno je pokazala da Europu smatra prvenstveno odgovornom za zaštitu suvereniteta Ukrajine nakon rata. To zapravo predstavlja povijesni poticaj za nas Europljane da u bliskoj suradnji preuzmemo kontrolu svoje sigurnosti i budućnosti kako bismo zaštitili naš kontinent. Kao tri najjača europska gospodarstva, Francuska, Njemačka i Britanija moraju biti u srcu tog projekta. Prije 80 godina nitko ne bi mogao zamisliti takav savez. Citirali bi nam stoljeće sukoba kao neosporni dokaz da naše države razdvajaju nepomirljivi temeljni interesi, da su naši narodi rođeni neprijatelji. Međutim, kao što poslijeratna povijest dokazuje, mi to možemo prevladati kada dijelimo snažno vodstvo i jasnu viziju.

Iz ruševina 1945. izgradili smo NATO, najuspješniji savez u povijesti, čija je uloga zajedničke obrane danas relevantnija nego ikada. Postigli smo napretke u europskoj suradnji i integraciji i izgradili smo kontinentalni mirovni poredak, temeljen na zajedničkim vrijednostima. Europska unija, i s državama članicama i u suradnji s Ujedinjenom Kraljevinom, neprekidno jača ekonomske i sigurnosne veze, ali i veze među ljudima, koje povratak u 1945. čine nezamislivim. Hrvatska igra važnu ulogu u tim naporima, uključujući podršku Ukrajini. I baš zbog milijuna ljudi koji su stradali u ratovima 20. stoljeća, imamo dužnost izgraditi trajan, pozitivan mir te zaštititi naš suverenitet u sve složnijem geopolitičkom kontekstu.

Za sve nas Europljane Dan pobjede u Europi predstavlja dan kada razmišljamo kako nas ono što nas je dijelilo u prošlosti može ujediniti u sadašnjosti, kako ne smijemo uzeti mir zdravo za gotovo. Umjesto toga, moramo ga aktivno čuvati kako bismo spriječili da se užasi Auschwitza ili Jasenovca - ili masakri civila na ovom području 90-ih ili sada u Ukrajini - ponove, bilo u našim zemljama, u Europi ili bilo gdje u svijetu.