Piše: Igor Alborghetti

Express: Prošlo je deset godina od ulaska Republike Hrvatske u EU. Što biste posebno izdvojili kao vrijedne dosege Hrvatske u EU, a što biste definirali kao ozbiljne nedostatke?

Prije svega želim iskoristiti priliku da svim građankama i građanima Hrvatske čestitam deset godina članstva u EU. Članstvo u Europskoj uniji je, barem iz perspektive uvjerenog Europljanina kakav sam ja, velika stvar. Europska unija je jedinstvena zajednica utemeljena na vrijednostima koja je osigurala dugoročni mir, stabilnost, dostojanstvo i napredak za više od 450 milijuna ljudi na kontinentu koji su stoljećima dijelili sukobi i ratovi. To ne smijemo zaboraviti, posebno sad, kad nas je ruska agresija na Ukrajinu bolno podsjetila na važnost mira, liberalne demokracije, koja štiti slobode i prava čovjeka i općeg napretka koji ne sputavaju bilo kakve autoritarne ideje. Napad na Ukrajinu pokazao je i još jednu stvar, a to je da je Hrvatska ozbiljna i odgovorna članica Unije, koja dobro razumije naše zajedničke izazove i spremna je aktivno sudjelovati u obrani vrijednosti oko kojih smo se okupili. Prvo desetljeće članstva u Europskoj uniji Hrvatska je završila ulaskom u eurozonu i schengenski prostor i slažem sa svima koji to smatraju dokazom dublje integracije u europski projekt. Ne treba zaboraviti niti uspješno predsjedanje Vijećem EU koje je bilo posebno izazovno zbog izbijanja pandemije Covid-19 upravo u to vrijeme. Za Njemačku, Hrvatska je partner s kojim sjedimo oko stola za kojim se donose odluke i čije mišljenje i iskustvo cijenimo. Naša bilateralna suradnja, kao članica EU, ali i NATO-a, je uspješna na mnogim područjima.

Zbog toga govorim s punim uvjerenjem – ulazak Hrvatske u Europsku uniju bio je koristan ne samo za Hrvatsku, nego i za Europsku uniju. S Hrvatskom smo snažniji, s ulaskom Hrvatske smo se za jedan korak približili dovršetku velikog europskog projekta, ne samo zemljopisno i strateški, nego prije svega jer je Hrvatska privržena europskim vrijednostima.

Ali Europska unija u svome razvoju nije statična, ona se mora stalno dalje razvijati, mijenjati i prilagođavati, posebno u sve kompetitivnijem geopolitičkom okruženju. Zbog toga Njemačka nastoji s neformalnom grupom od 12 država članica, EU učiniti sposobnijom za djelovanje. Jer već sada, s 27 država članica, nismo dovoljno fleksibilni, posebno u vanjskoj i sigurnosnoj politici, da bismo mogli brzo i odgovarajuće reagirati na nove izazove, dok god se o svemu mora odlučivati jednoglasno. U tom dijelu se gotovo svi slažu, zbog čega smatramo da bi se i one države članice koje žele zadržati jednoglasno odlučivanje trebale uključiti u tu raspravu i predložiti alternativna rješenja. Radi se o rješenju koje ne diskriminira nikoga, a posebno ne male države.

I države članice moraju se stalno dalje razvijati. Onaj tko stoji na mjestu, taj zapravo nazaduje. Zbog toga stalno moramo voditi brigu o tome što bismo mogli bolje, gdje bismo mogli biti uspješniji. Jesmo li dovoljno otvoreni za inovacije, koje su temelj našeg blagostanja, je li naša javna uprava zaista servis građanima koji im život čini lakšim, a ne težim, možemo li se osloniti na to da će naše pravosuđe donijeti pravične odluke u razumnom roku, može li naše zdravstvo pomoći svima kojima pomoć treba – sve su to pitanja koja si oni koji vode naše države svakodnevno trebaju postavljati, pa tako i u Hrvatskoj. Članstvo u Europskoj uniji daje mnoge poticaje, i tu ne mislim samo na financijske kroz fondove, da države članice budu uspješne i njihovi građani zadovoljni uslugama koje od njih dobivaju. Uvjeren sam da će Hrvatska te prilike i dalje koristiti, možda i više nego do sada.

Express: Što je ključno za definiranje uspjeha ili neuspjeha članstva neke države u EU? Zadovoljstvo i dojam građana ili procjena Plenkovićeve vlade?

Dozvolite mi prvo da kažem sljedeće: Europska unija i njezine države članice stalno se suočavaju s novim izazovima i krizama, sad s ruskom agresijom na Ukrajinu, donedavno s pandemijom Covida, a već dugo s klimatskim promjenama koje su dugoročno možda najveći izazov. Uz to, Hrvatska se 2020. suočila sa strašnim potresima, čije posljedice se osjete do danas. Ali upravo te situacije pokazale su vrijednost same Europske unije, njezinog jedinstva i ogromne gospodarske i političke snage. Kad je najteže, onda se najjasnije vidi koliko je dobro biti unutra. Prema istraživanjima koja sam vidio, podrška članstvu i optimizam u vezi s budućnosti EU u Hrvatskoj su stabilni, čak s tendencijom rasta i to je važan signal. Uspješnost se, dakle, ocjenjuje i po tome kako se s tim izazovima suočavamo. I vjerojatno je najveći hoće li nam uspjeti očuvati klimu, okoliš i život na Zemlji uz istovremeno izbjegavanje gospodarskih i geopolitičkih ovisnosti. Nije slučajno da su klimatske politike i energetska tranzicija nosivi stupovi njemačke vanjske politike i glavni europski ciljevi i u tome vidim moguću važnu ulogu Hrvatske koja, u tome se slažu svi stručnjaci, ima ogroman potencijal za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Tu posebno želim naglasiti proizvodnju zelenog vodika, koji može samostalno biti pogonsko gorivo ili sirovina, ali može potpuno izmijeniti i način na koji skladištimo ili prevozimo energiju. Hrvatski potencijal za proizvodnju značajno nadilazi ukupne domaće potrebe za energijom što znači samo jedno – Hrvatska bi od neto uvoznika mogla postati neto izvoznik. To bi, osim dekarbonizacije hrvatske energetske matrice, imalo još dva važna učinka: novi i snažan zamah u gospodarskom razvoju i preuzimanje značajnije uloge u ostvarivanju ekološki i geopolitički održive opskrbe Europske unije energijom.

Naravno, ima još mnogo drugih pitanja koja utječu na uspjeh ili neuspjeh EU i država članica. Primjerice, naša sposobnost da primimo nove države članice u našem susjedstvu, dakle da konsolidiramo europski politički, gospodarski i vrijednosni prostor. Tu je i teška tema migracija i reforme europskog sustava azila i migracija prema pravednijoj raspodjeli tereta između država članica po principu solidarnosti. U svim tim temama Hrvatska daje vrijedan doprinos. U europskoj i sigurnosnoj politici cijenimo Hrvatsku kao konstruktivnog i odgovornog partnera. A od početka ove godine Hrvatska je i članica eurozone i punopravni partner u schengenskom prostoru. To svakako vidimo kao uspjeh. I naravno, ništa nije savršeno. Već sam rekao, tko ne napreduje taj zapravo nazaduje. Ali za mene je čaša polupuna, a ne poluprazna.

Express: Njemačka politika, vođena konzervativnim CDU-om, bila je glavni oslonac Hrvatske u približavanju tadašnjoj Europskoj zajednici. Mnogi su njemački saveznici takve stavove zamjerali tadašnjim bonskim političkim elitama. Je li Njemačka pametno postupila ili je zažalila?

Mislim da je vrijeme pokazalo da je podrška Hrvatskoj bila ispravna odluka. Vi ste, evo, već deset godina članica Europske unije, prošli ste ozbiljne i duboke reforme na tom putu, a sve to nakon nasilnog i krvavog raspada bivše Jugoslavije, uz strahote višegodišnjeg rata. Njemačka i Hrvatska danas su partneri, zajedno gradimo našu zajedničku „kuću Europu“, sjedimo za istim stolom kad se donose odluke. Naše države surađuju na nebrojeno mnogo polja, naša gospodarstva su isprepletena, a naši građani jedni druge poštuju i smatraju prijateljima. To je u jednoj rečenici i bit europske ideje i drago mi je da smo na tome putu zajedno.

Express: Kakvo je danas političko sjećanje u Njemačkoj na 'hrvatske junake': kancelara Kohla i šefa diplomacije Genschera?

U oba slučaja, i kancelara Kohla i ministra vanjskih poslova Genschera, riječ je o jednima od najznačajnijih ličnosti suvremene njemačke povijesti. Obojica su ostavila neizbrisiv trag, kao prvaci ujedinjenja Njemačke nakon pada Berlinskog zida, ali i kao prvaci ideje europskog ujedinjenja. Obojica su ipak bili ljudi i radili su i pogreške. Ali to ne mijenja činjenicu njihovog ogromnog doprinosa njemačkom i europskom ujedinjenju, njemačkoj i europskoj politici. Ako se pokušate i uspijete prisjetiti Europe 1989. godine i usporedite s današnjim stanjem, jasno je kakve su se promjene u međuvremenu dogodile. A za tako nešto bili su potrebni odlučni vizionari, kao što su Helmut Kohl i Hans Dietrich Genscher.

Express: U eri kancelarke Merkel stvari su se stubokom izmijenile. Zašto?

Iskreno, ne znam na koju promjenu mislite. Za vrijeme kancelarskog mandata gospođe Merkel dogodio se cijeli niz manjih i većih kriza i ona ostaje u sjećanju kao vrlo uspješna u upravljanju krizama, čak i ako se, što je i normalno, nisu svi uvijek slagali s njezinim politikama. Uostalom, nakon što stvari prođu svi su pametniji. Ali odluke naših političara moramo ocjenjivati u kontekstu vremena kad su donošene.
I moramo gledati u budućnost. Ono što se zaista dramatično promijenilo i na što moramo pronaći nove odgovore je geopolitičko okruženje u kojem se mi Europljani moramo afirmirati. Ruska agresija na Ukrajinu, ali i ne samo ona, jasno nam je pokazala da puno više moramo raditi na našoj strateškoj i gospodarskoj autonomiji ako želimo očuvati svoje vrijednosti i svoj suverenitet.

Express: Često se napominje da je podrška njemačke kancelarke režimu u Srbiji bila presudna za  održavanje Vučića unatoč snažnim demokratskim deficitima njegove Vlade. Te da je to kompliciralo rješavanje ključnih problema u regiji...

Taj pogled ne dijelim i vrlo jasno to kažem. On je, blago rečeno, pomalo pojednostavljen. Naš prioritet je bio i još uvijek je osiguravanje mira i napretka u regiji, a važno sredstvo na tome putu je približavanje Zapadnog Balkana Europskoj uniji. Onaj tko slijedi taj cilj, ne može uvijek birati sugovornike. Presudno je, međutim, ono što se govori  i mislim da mogu reći da smo uvijek bili vrlo jasni oko toga što od država u regiji očekujemo, kad su u pitanju reforme i vladavina prava. To što se to ne događa uvijek pred očima javnosti spada u jedno od pravila igre u politici. Osim toga, dozvolite mi još jednu opasku - situacija ipak nije takva da Njemačka sama određuje politiku Europe i Zapada prema državama Zapadnog Balkana.

Express: Njemačka je ušla u tehničku recesiju. Glavni je uzrok rast cijena energenata koje je Njemačka relativno jeftino kupovala iz Rusije jer je bivša konzervativna vlada odlučila igrati samo na jednu kartu opskrbe. Koliko je bilo pametno tako se prepustiti Gazpromu i kako će se stvari, prema vašoj procjeni, dalje razvijati?

Njemačka se u godinu dana nakon početka ruske agresije na Ukrajinu uspjela potpuno osloboditi uvoza plina iz Rusije, što je velika i značajna promjena. Njemačko gospodarstvo snažno je industrijalizirano i traži ogromne količine energije, koju mi sami ne možemo proizvesti u dovoljnim količinama. Zbog toga je i ruski plin bio važan izvor energije. I to već dugo, a ne tek od 2005., kad je Angela Merkel postala kancelarka. Činjenica da nam je trebalo manje od godinu dana da se oslobodimo te ovisnosti veliki je uspjeh. Putinova računica da bi kroz isporuke energenata mogao raditi pritisak na Njemačku je propala.

Ipak, veliko povećanje cijena energenata je imalo svoj učinak u Njemačkoj, a on je posebno vidljiv u gospodarstvu koje je energetski intenzivno kao što je naše. Cijene energenata negativno su utjecale i na osobnu potrošnju građana. I povećanje kamatnih stopa koje je sredstvo borbe protiv inflacije ima svoje nuspojave kad je ukupni rast u pitanju.

Međutim, njemačko gospodarstvo ima čvrste temelje i spremno je na promjene i prilagodbe, a u tome ima i snažnu podršku naše vlade. Radi se na ubrzavanju postupaka planiranja i izdavanja dozvola, poboljšavanju uvjeta za investicije, poticanju istraživanja i razvoja itd. Osim toga, kriza je jako ubrzala energetsku tranziciju, što je neplanirana dodatna posljedica ruske agresije, koja se Putinu sigurno ne sviđa. Sve to će na srednji i dulji rok donijeti sasvim nove prilike za rast i razvoj. Snažno rastu investicije u proizvodnju baterija i čipova, kao i u proizvodnju struje i širenje elektrodistribucijske mreže.

Izvoz je također u porastu, kao i investicije u građevinarstvu, koje je bilo posebno pogođeno rastom kamatnih stopa i cijena materijala. Svi stručnjaci očekuju oporavak osobne potrošnje tijekom godine, što je povezano, između ostaloga, s postupnim padom cijena energije. Već u idućoj godini Njemačka ponovno očekuje rast gospodarstva.

Express: SAD dominira politikom koja određuje stajališta i djelovanja u ukrajinskom ratu. Mislite li da je Washington u pravu kada kaže da Ukrajina mora vojno poraziti Rusiju? Je li to moguće? Treba li što prije sjesti za stol i pregovarati?

Nisam siguran da SAD baš tako kaže. Istina, ima glasova koji pozivaju upravo na to. Mi ipak polazimo od principa da nitko od nas ne može odlučivati umjesto drugih. Zbog toga smo i Rusiji uvijek govorili da i Ukrajina i ostale države u regiji imaju pravo na suverenu odluku žele li, primjerice, pripadati nekom savezu ili ne. To vrijedi i sada. I zato ne možemo donositi odluke niti umjesto, niti mimo Ukrajine, kad je sama Ukrajina u pitanju. Ono što možemo i što ćemo raditi i dalje jest podržavati Ukrajinu u njezinoj obrani od ruske agresije koja se baš ničime ne može opravdati, kao i u savladavanju posljedica te agresije. U okviru Europske unije i NATO-a, Hrvatska nam je u tome važan partner.

Express: Imate li neki osjećaj kako i kada rat mogao završiti?

Sve što o tome mogu reći je da želim da taj užasni rat odmah završi i kako je ključ završetka u Moskvi. Ako Moskva odluči prekinuti neopravdanu agresiju na Ukrajinu, rat će brzo završiti. Kad govorimo o kraju rata, naš pogled mora biti uperen prema počinitelju a ne prema žrtvi.

Express: Europa i svijet više nisu isti. Kako će su u svemu snaći Njemačka? Prema anketama ADF se izjednačio s SPD-om? Meni to nije baš ugodno vidjeti...

Nije ni meni. To samo pokazuje da moramo stalno razgovarati o demokraciji i uvijek iznova braniti vrijednosti oko kojih smo se u Europi okupili i koje smo do nedavno smatrali samorazumljivima. To pokazuje da demokrati ne bi trebali izazivati sukobe, nego bi trebali konstruktivno surađivati u potrazi za konkretnim odgovorima na potrebe i brige ljudi, umjesto da se ljude prepušta onima koji s tim brigama i strahovima manipuliraju, a da nikad ne ponude rješenja. Trend jačanja ekstremne desnice, nažalost, vidljiv je u mnogim državama i često je uznapredovao puno dalje nego u Njemačkoj. To nije nikakva utjeha nego pokazatelj da i ovaj fenomen moramo zajednički sagledati na razini Europske unije i s njime se uhvatiti u koštac. Vjerodostojan politički pristup, usmjeren na građane i konkretna rješenja, nije potreban samo na nacionalnoj razini.

Express: Njemačka vlada demantirala je informacije uglednog FT-a da je slala prosvjednu notu Zagrebu zbog pritisaka na Allianz oko preuzimanja Sberbankovih udjela u Fortenovi. Je li to znači da ste se vi ili neko drugi u hijerarhji susreli s visokim predstavnicima hrvatskih vlasti oko toga?

I sami ste već ukazali na izjavu Savezne vlade. O temi Fortenove i Allianza rečeno je sve što je trebalo biti rečeno.

Express: Kako biste opisali pritiske hrvatske strane na Allianz, pogotovo ambasadora Bakote i šefa diplomacije Grlića? Jakim, neugodnim, nevažnim...?

Ponavljam, o temi Fortenove i Allianza sve je već rečeno.

Express: Premijer je rekao da je to najnormalnija stvar. Je li tome zaista tako?

Još jednom ponavljam, s njemačke strane već je rečeno sve što je trebalo biti rečeno. Osim toga, mislim da zaista nije na meni da komentiram izjave predsjednika Vlade.

Express: Kako ste doživjeli inicijative za pomilovanjem bivših šefova države sigurnosti SFRJ Perkovića i Mustača, koji su u Munchenu osuđeni na doživoitni zatvor? 

To je bilo prije moga dolaska u Hrvatsku. Ali znam da je taj slučaj u prošlosti izazivao nelagodu. Zbog toga sam zahvalan na tome kako su se predsjednik Republike i Vlada ponijeli prema toj inicijativi.