Dobro došli na stranice Saveznog ministarstva vanjskih poslova

Govor veleposlanika Thomasa E. Schultzea na konferenciji „Između straha i istine" 24. travnja 2018.

24.04.2018 - članak

Govor veleposlanika Thomasa E. Schultzea na konferenciji „Između straha i istine. Suočavanje s komunističkom prošlošću u Jugoistočnoj Europi“ u organizaciji Zaklade Konrada Adenauera i Hrvatskog katoličkog sveučilišta 24. travnja 2018.

--vrijedi izgovorena riječ--

(obraćanje)

Veselim se što sam danas ovdje s vama te vam zahvaljujem na pozivu.

Ne trebamo dugo tražiti da bismo naišli na tragove naše promjenjive i često bolne povijesti:

Tako sam osobno protekle nedjelje sudjelovao u službenoj komemoraciji u Jasenovcu. Iako nisam tamo bio prvi put, svejedno me to mjesto uvijek iznova dirne, osobito kad se čitaju ulomci iz pisama nekadašnjih zatvorenika i kad se tako same brojke zamjene pravim licima.

Prije otprilike dva tjedna posjetio sam naselje Kobarid na slovensko-talijanskoj granici gdje su za vrijeme Prvog svjetskog rata u strahovitoj rovovskoj bitci stotine tisuća vojnika izgubile svoj život. 

U srijedu, prije gotovo tjedan dana, ponovo sam posjetio Vukovar – prateći pritom predsjednika Vlade savezne zemlje Baden-Württemberg. Tamo je 1991. ubijeno na stotine ljudi. To je godina koje se još relativno dobro sjećamo i koja nam je bliskija nego primjerice 1917. ili 1945.

Međutim, neovisno o godinama uvijek se iznova postavlja pitanje „Zašto?“. Zašto je do toga došlo? Zašto ljudi tako nešto čine drugim ljudima?

No za nas je jednako važno i sljedeće pitanje: Kako se trebamo s time nositi te što je naš cilj u budućnosti? Osveta, odmazda ili kažnjavanje?  

Svako suočavanje s prošlošću sa sobom povlači i pitanje o budućnosti. Što možemo naučiti iz proteklih događaja te kako slične možemo izbjeći u budućnosti? Kako si ponovo možemo pružiti ruke?

Prije otprilike godinu dana zajedno sam s kolegama iz Kanade, Velike Britanije i Francuske producirao kratkometražni film o bitci kod grebena Vimy u Francuskoj – koja se dogodila u Prvom svjetskom ratu, takozvanom grande guerre. Na stotine tisuća vojnika poginulo je u tom ratu. Njihove supruge postale su udovice, njihova djeca siročad. Poruka koju smo iz toga izvukli bila je: Nekadašnji suparnici danas su partneri i prijatelji.

Naposljetku smo s Vama, poštovani prof. Kusiću, u sklopu jedne stručne rasprave koja je emitirana na lokalnoj televiziji razgovarali upravo o ovoj temi – pouke prošlosti za budućnost.

Pritom privremeni zaključak može biti samo sljedeći:

Izbrišimo to iz sjećanja – dakle, zaboravimo događaje prošlosti i počnimo iznova: To tako ne ide! To nije opcija, isto kao što nije opcija da jednostavno prihvatimo jazove koji nastanu među nama.

Što nam je dakle činiti?

Prije svega sljedeće: ovo nije pitanje s kojim je suočena samo jedna država. U mnogim se zemljama Europe dogodila velika nepravda – najčešće izazvana totalitarnim režimima – bilo komunističkim ili fašističkim. No višestruko su je u djelo proveli sasvim obični građani, a ne jedan anoniman režim, i to ne smijemo zaboraviti.

Uzmimo za primjer Njemačku:

Strahote koje su za sobom ostavili nacisti nikada se ne smiju zaboraviti. Počinitelje je trebalo kazniti i kažnjava ih se sve do danas. Trebalo je ispraviti nepravdu, koliko god je to uopće bilo moguće. No najvažnije je prenijeti ovu istinu budućim generacijama, osvijestiti ih o tome. Nie wieder! Never again! Nikad više! To ne smije biti samo prazno geslo, već građanska dužnost.

Međutim, a pritom dolazim do konkretnije teme ove konferencije, i komunistički su režimi ljudima donijeli neopisivu patnju. Bez obzira radi li se o naredbi otvaranja vatre na Berlinskom zidu ili prisluškivanju, zatvaranju ili ubijanju kritičkih umova: Nužno je dijeliti istinu.

To treba činiti odgojem kod kuće, ali i u školi. Nemilosrdan, sveobuhvatan i objektivan prikaz vlastite povijesti treba biti dio obrazovanja.

Prethodno sam postavio sljedeće pitanje: osveta, odmazda ili kažnjavanje?

Dame i gospodo, ova današnja manifestacija s razlogom se odvija u okviru programa o vladavini prava Zaklade Konrad Adenauer. Na nepravdi se može poraditi isključivo sredstvima pravne države, ali to se i mora dogoditi. Pritom nije odlučujuća kazna kao takva, već društvena katarza. Treba biti jasno, također i za budućnost, da se nepravda kažnjava! Nitko nije iznad zakona!

Međutim, preduvjeti za društvenu katarzu prije svega su otvorenost i transparentnost: Zločine treba kao takve stigmatizirati, nedjela se ne smiju uljepšavati. Okrvavljenim simbolima ili odgovarajuće obilježenim parolama nije mjesto u 21. stoljeću!

I to je također zadaća obrazovanja – prikaz istine o vlastitoj povijesti, a ne iskrivljavanje vlastitih pogrešaka i dosljedno kažnjavanje odgovornih.

Svakako sam svjestan da baš ovakav put u jednom društvu nije jednostavan – upravo u Njemačkoj još i danas primjećujemo posljedice totalitarnih režima, a nažalost i pokušaje relativizacije.

Svaka zemlja pritom treba pronaći svoj vlastiti put – ovdje nije mjesto pametovanju. No otvorena razmjena iskustava može biti od koristi. U sklopu ove konferencije bit će predstavljeni primjeri. Rasprava o tome može potaknuti važne zaključke.

Iako u različitim državama postoje različiti razmjeri krivnje ili odgovornosti, smatram da ne postoji alternativa tome da se otvoreno govori o izazvanoj nepravdi i gdje god moguće odgovorne poziva na odgovornost. Zbog toga upravo mladim ljudima treba prenijeti istinu o cjelokupnoj povijesti.

I tome je doprinijelo povjerenstvo pod Vašim vodstvom, prof. Kusiću, kao i završno izvješće koje je donijelo.

Samo bezuvjetno promoviranje istine i suočavanje s prošlošću mogu činiti osnovu moderne kulture sjećanja okrenute budućnosti, a takva je kultura temelj svakog pomirenja. To vrijedi za međusobne odnose država, ali i unutar njih.

Za to treba imati hrabrosti! Strah je i u ovom pogledu iznimno loš savjetnik! Svijetli su primjeri toga političari poput saveznog kancelara Adenauera i francuskog predsjednika de Gaullea, ali i prethodni njemački savezni predsjednik Gauck – prisjetimo se samo „Gauckovog ureda“ koji brine o primjerenom postupanju s dokumentima nekadašnjeg Ministarstva za državnu sigurnost DDR-a.

U tom nam smislu želim dobru, otvorenu i hrabru raspravu u sklopu ove konferencije.

Vielen Dank! Hvala lijepa!

povratak na vrh stranice