Dobro došli na stranice Saveznog ministarstva vanjskih poslova

Pozdravni govor zamjenika veleposlanika Haralda Seibela na panel-raspravi na temu „Obrazovanje za mir: Vukovar - mjesto mira i dijaloga“ 27. 9. 2018.

članak

- vrijedi izgovorena riječ -

(oslovljavanje)

Velika mi je čast što kao predstavnik Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu prisustvujem današnjoj konferenciji. Vrlo sam se rado odazvao vašem pozivu. Ne samo zato što smatram da Europski dom Vukovar radi dobar i ujedno važan posao pa stoga zaslužuje svaku moguću podršku. Ne samo zato što ovdje u Vukovaru, čija je prošlost puna mijena i patnji, postaje jasno koliko može biti težak i dugotrajan proces pomirbe između ljudi koji su nekoć bili neprijatelji. Odazvao sam se prije svega zbog teme panel rasprave koja slijedi, a koja je usmjerena prema budućnosti: „Vukovar – mjesto mira i dijaloga“.

Podiumsdiskussion Friedenserziehung - Vukovar als Ort des Friedens und des Dialogs
Podiumsdiskussion „Friedenserziehung - Vukovar als Ort des Friedens und des Dialogs“© FES Zagreb

Povijest Europe pokazala je koliko može biti teško vratiti se u normalno stanje nakon razornog rata s tisućama, a ponekad i milijunima žrtava. Koliko je teško iznova gledati nekadašnje susjede koji su u međuvremenu postali neprijatelji te ponovno živjeti s njima. Oprostiti, ali ne i zaboraviti sve što se dogodilo tijekom ratnih godina. Međusobno se pomiriti!

Naravno da je teorija jedno, a praksa drugo. Mnoge su rane duboke, mnogo toga nepreboljeno. Mnogi možda više nikada neće prići drugoj strani, što je posve razumljivo. A mnogi će opet učiniti taj odlučujući korak, prići susjedu i moći mu pružiti ruku. Osobno se nadam da će se neki, a tu prije svega mislim na mlade koji nisu doživjeli rat, neopterećeno ophoditi sa svojim sugrađanima. Za njih su ratovi ovoga svijeta prošlost, iako imaju brojne poveznice sa sadašnjošću. No nadam se da to nije sve!

Volio bih da ratovi prošlih stoljeća za buduće naraštaje ne predstavljaju samo povijesni događaj ili povredu vlastitog naroda, vlastite etničke skupine, vlastite obitelji. Smatram da je važnije da nas ti ratovi podsjete na to da se ne smiju ponoviti. Volio bih da smo nešto naučili od prošlosti, odnosno da i dalje učimo. Uzvik „Nikad više rata“ potječe iz doba nakon Prvog svjetskog rata. No unatoč tome i dalje je aktualan!

Ove godine obilježavamo stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata; datum zbog kojeg vrijedi zastati. I Drugi je svjetski rat iza nas već više od sedamdeset godina. Svi koji su rođeni nakon 1945. trebali bi se uvijek iznova sjetiti činjenice da je u većini zemalja Europe nekoliko desetljeća prošlo bez ratnih sukoba, iako nažalost ne u Hrvatskoj, a posebno ne ovdje u Vukovaru.

Smatram da su odlučujuću ulogu za uglavnom pozitivan razvoj u Europi između ostalog imale njemačko-francuska te njemačko-poljska pomirba. Oba procesa pomirenja bila su vrlo zahtjevna za ljude u Njemačkoj, ali i izvan nje. Unatoč tome mi Nijemci zajedno s našim susjedima danas možemo biti ponosni i zahvalni što smo uspjeli prevladati nekadašnje neprijateljstvo te razviti dobrosusjedske, a djelomično čak i prijateljske odnose.

Još mi se važnijim čini proces europske integracije. Bez osnutka Europske gospodarske zajednice, kasnije Europske zajednice i Europske unije, Europa najvjerojatnije ne bi bila to što je danas: regija u kojoj vlada mir – u to izričito ubrajam i ovu regiju! Taj je mir popraćen samoodređenjem, slobodom, demokracijom, pravnom državom, slobodom medija, ljudskim pravima i tolerancijom u zemljama Europske unije, a nadam se i puno šire. Te su vrijednosti temelj mira, stabilnosti i blagostanja.

Promatrajući trenutno unutarnje stanje Europske unije, nameće mi se pitanje jesu li još uvijek svi građani svjesni tih temeljnih vrijednosti i dijele li ih. Vrlo često primjećujem da rado koristimo financijske prednosti Europske unije kao da se one razumiju same po sebi, a da pritom zajedničke vrijednosti na kojima Europa počiva sve češće padaju u drugi plan. Primjećujem da se odgovornost za tobožnje pogreške prebacuje na Bruxelles. Isto tako primjećujem da se u mnogim zemljama članicama ljudi sve manje identificiraju s Europskom unijom kao političkom institucijom.

Gospođe i gospodo, rad europskih institucija u pojedinim područjima svakako se može kritizirati. Mnogo toga građanke i građani s pravom smatraju suviše birokratskim, daleko od stvarnosti ili suviše usmjerenim na sitnice. Ipak smatram da je vrijeme da sebi postavimo pitanje: „Tko ili što je Europa?“ A moj odgovor glasi: „SVI MI!“ Svi mi koji radimo i živimo u Europskoj uniji pozvani smo da spoznamo i priznamo da je svaki pojedinac dio te Europe. Svatko od nas snosi komadić odgovornosti za sve što se događa u Europi. Svatko od nas daje doprinos stabilnosti, slobodi te na koncu i miru. Tko, ako ne mi?

Najvažniji preduvjet za dugoročno očuvanje temelja Europske unije i europskih vrijednosti je dijalog! Što znači dijalog? To znači prilaziti drugima, razgovarati s njima (a ne o njima), razviti razumijevanje za druge te poštivati njihovo stajalište. No prije svega to znači gledati u budućnost umjesto u prošlost. To su najvažniji sastojci uspješnih dijaloga koji vode prema cilju.

Stoga mi je vrlo drago što se današnja konferencija na temu „Mir i dijalog“ održava u mjestu poput Vukovara. Drago mi je što se takav dijalog danas odvija i ovdje. Veselim se i nadam se zanimljivoj panel-raspravi te nam svima želim zanimljivu večer punu spoznaja. Puno hvala!

povratak na vrh stranice